Hoće to insana, kada nešto traži da to i nađe. Prosto sam znala da ne bih trebala, ali sam išla dallje, očekujući ni sama ne znam što ali " nešto " , što će mi obogatiti poznavanje njegove psihe, nešto zbog čega bi se isplatilo to zlodjelo koje sam radila.
Malo sam mu pregledala latice. Dobro malo više. I bilo je tu čarapa, lijekova, šarafića, ulaznica od koncerata ... Živa dosada!
I , baš kad me počela gristi savjest, našla sam stari fotoalbum, otprilike kada je moj dragi bio tinejdžer, i malo poslije. zadržala sam pažnju na jednoj slici: On tako zgodan u bež odijelu je zagrlio lijepu plavušu koja mu je tada bila djevojka, a do nje stoji njegov brat, mladoženja.
Buljila sam u tu sliku ko omađijana, kao da sam upravo bila tu na mjestu događaja. Nije mi smetala ona, smetalo mi je što je on izgledao tako srećno, radosno, pun života a krivac za takve emocije nisam bila ja nego ona. Prosto sam vidjela da je voli, prštale su emocije i sa velike vremenske distance... Ostavila sam sliku, i vratila se na svoje mjesto. Bila sam ljuta, Znam da se rodio mnogo prije nego me upoznao, prilično je stariji od mene i logično da je imao i volio neke druge žene koje nisu ja.I, najgore od svega što mu nisam smjela niti imala pravo išta reći.Znam da je ta cura negdje sa svojom djecom u drugom vijetu sa drugim čovjekom, pokopana u njegovom sjećanju znam da tu fotografiju čuva zbog toga što je uspomena s bratovog vjenčanja , ali dovraga smeta mi.Znam da je glupo ali pogodilo me!
Kad se dragi vratio, primijetio je naglu promjenu raspoloženja. Rekla sam mu da me vozi kući jer sam nešto zaboravila
Biću bolje kad pojedem sladoled!